SP žurnal: Osveta 'vodonoša'
A što se tiče osvetnika: golman Stojković, koga sam gledao još dok je branio za Vitesse, napokon je pokazao figu “nevjernim Tomama”. Obraniti penal Švabama na Mundijalu – pa to ni velikom Enveru Marić, u najbolja Miljanova vremena, nije uspjelo!
Piše: Goran SARIĆ, goransaric.net
Mea culpa. Moram priznati da prošlog tjedna nisam gledao sve utakmice iz Južnoafričke Republike, i to iz dva razloga.
Prvi, manje važan, je što sam dobar dio tjedna proveo na krajnjem sjeveru Holandije, otok Terschelling, na Oerolu. To vam je veliki teatarski festival na otvorenom, neka vrsta umjetničke kolonije za alternativce, “frikove”, ljubitelje prirode, šetače, bicikliste i ostale “klošare”, kako bi se izrazio moj “omiljeni” srbijanski političar Milorad Dodik.
Oerol ove godine već 29. put za redom okuplja na desetine hiljada ljubitelja kazališta i ostalih grana umjetnosti. Pa ako u toku dana možete odgledati i po 4-5 sjajnih predstava, vidjeti sijaset interesantnih programa, koncerata, čitanja, uživati u šetnji prelijepim šumama i dinama, plažom čiji vam pijesak zavodljivo miluje stopala … Ko je onda lud da traći vrijeme nogometom?!
Ipak, našlo se vremena i za to. Ali o tom – potom.
Drugi, važniji razlog moje gledateljske apstinencije bila je nedavna emisija popularnog političkog magazina Zembla. Ona se bavila mračnom praksom najmoćnije svjetske nogometne organizacije, poznatije pod “kodnim imenom” FIFA. U emisiji se govorilo o tome na koji to način FIFA – taj zatvoreni, ultrakonzervativni “sportski Vatikan” – u stvari, “pomaže” Africi. Zbog ograničenosti prostora, navest ću samo 2 primjera:
- Čim je Južnoafrička Republika dobila SP, u tu je zemlju, u cilju zaštite vlastitih interesa, nahrupila čitava vojska FIFA-inih menadžera i pravnika. Potpomognuta korumpiranim lokalnim autoritetima, FIFA je svima, ama baš svima, pa i sitnim zanatlijama na lokalnoj pijaci što zarađuju jedva euro-dva dnevno, zabranila proizvodnju i prodaju svega što iole podsjeća na SP a nije pod njenom moćnom “šapom”;
- Umjesto mnogo jeftinije dogradnje i adaptacije postojećeg, FIFA je u glavnom gradu dala izgraditi novi stadion, “monstrum” koji će, prevelik a nepovezan sa “žilom kucavicom”Grada, nakon SP zacijelo ostati da 'zvrji' prazan, kao kakav golemi brod nasukan – vidi slučaja! – baš na mjestu na kome se donedavno nalazila ona sirotinjska pijaca. Lokaciju je, valjda da ne bi uprljao cipele, iz ptičje perspektive (helikoptera), izabrao lično Kaiser Franz, čuveni Franz Beckenbauer, jedna od najmoćnijih “faca” stroge FIFA-ine hijerarhije.
Blaženo davno doba kad mišljah da se nogomet doista igra zbog golova i gledatelja!
No, rekoh, ta prokleta igra je đavolski zarazna pa se ipak našlo vremena i za gledanje utakmica.
Najkraći sažetak druge runde mogao bi glasiti: osveta “vodonoša”.
Jer, ako ste gledali utakmice Engleska-Alžir, Francuska-Meksiko, ili Italija-Novi Zeland, mogli ste samo da se, zabezeknuti, zapitate: ko je ovdje lud, a ko zbunjen?! (U slobodnom prijevodu: ko koga tu j… )
Kako, za boga miloga, jedan Alžir može onako nadigrati (nimalo) 'gorde' Albione? Pa, uz par izuzetaka, njegova kompletna “marketinška vrijednost”, sve sa trenerima, liječnicima, maserima, pomoćnikovim pomoćnicima … ne može se mjeriti sa onom od engleskog “trolista”: Rooney, Lampard i Gerard? Ili tutto completo Meksiko vs. tri preskupa “galska pijetla” (Ribery, Anelka Henry). A talijanski “hod po trnju” protiv do jučer anonimnih novozelandskih “drvosječa”?! Pa ta golema, prelijepa zemlja uopće ni nema profesionalnu nogometnu ligu! I doista, tim bi momcima, onako drčnim, čini se, zaista bolje pristajale sjekire, nego kopačke i “lelujava” adidasova bubamara.
Tako su, valjda, prije onih paklenih 90 minuta u Nelspruitu, mislili i “žabari” …
Na SP-u, na FIFA-inu veliku žalost, ne vladaju (samo) marketinška pravila.
A što se tiče “lala”, dobro je. Barem rezultatski. Jer, igra im je – bože sačuvaj! Nadati se da će skorim ulaskom Arjana Robbena narančasti stroj zavidnih tehničkih potencijala u drugoj fazi natjecanja napokon proraditi.
Ako i on ne “zariba” na nekom novom meksiku, alžiru, novom zelandu…
Sjajnu pobjedu “orlova” protiv Nijemaca sam namjerno ostavio za kraj.
Kao prvo, održao sam obećanje i nisam slušao onog novog Dodikovog “malog” iz TV Republike Srpske.
Na nizozemskoj televiziji, u poluvremenu, veliki Guus Hiddink hvali igru srpskih nogometaša i mudru odluku Antića da iz tima izbaci Pantelića, a ostavi visokog, robusnog Žigića.
I doista, tako pametnu igru neke od ex-Yu nogometnih selekcija godinama nismo gledali. Naglašavam: pametnu. Ne i lijepu. Srećom. Jer, kad smo god protiv Mannschafta “umirali u ljepoti” – dobili smo po guzici.
Ovoga puta je, napokon, njima tur bridio.
A što se tiče osvetnika: golman Stojković, koga sam gledao još dok je branio za Vitesse, napokon je pokazao figu “nevjernim Tomama”. Obraniti penal Švabama na Mundijalu – pa to ni velikom Enveru Marić, u najbolja Miljanova vremena, nije uspjelo!
