Mostar: Sveučilište mora platiti pet milijuna maraka Brodomerkuru
U slučaju da presuda postane pravomoćna, mostarsko Sveučilište dužno je konzorciju Brodomerkur - A3 isplatiti dodatnih pet milijuna maraka za izvođenje prve faze radova na kampusu.
Dnevni list piše kako se za te stvari na Sveučilištu ne brinu pretjerano. Zanimljivo je da nitko od profesora nijedanput nije reagirao, niti čak spomenuo eventualni gubitak presude, iako bi ona mogla biti pogubna za ovu ustanovu, budući da bi uslijedila blokada računa i samim time prekid isplate plaće.
Izostala je iz nepoznatih razloga i reakcija rektora Vlade Majstorovića. Majstorović je imao priliku javnosti objasniti o čemu se radi i što će biti sa Sveučilištem, ali iz nepoznatih razloga to nije učinio.
Čak je neposredno nakon nepravomoćne presude izlazio u medijima, no cijeli slučaj uopće nije spominjan, kao da se ništa nije dogodilo.
Dnevni list napominje kako Majstorović nema značajnije poveznice s cijelim slučajem budući da je ugovor potpisao bivši rektor Franjo Ljubić. Uloga Ljubića u svemu je krajnje nepoznata, jer je ubrzo nakon potpisivanja "umirovljen".
Zanimljivo je da pored akademika nema reakcija ni političara. Naime, dok se jedino sveučilište u Bosni i Hercegovini na hrvatskom jeziku suočava s poteškoćama i prijeti mu čak i gašenje, hrvatski politički predstavnici, svih opcija i usmjerenja, samo šute i stvari mirno promatraju sa strane.
Njih to pretjerano ne zanima, unatoč tomu što veliki broj njih "kruh" zarađuje na mostarskom Sveučilištu, gdje su neki profesori, asistenti... A tu su "uhljebili" i svoju rodbinu. No, nema reakcija. Možda bi ih bilo da su ove godine izbori. Ovako nitko se ne oglašava.
Jedino tko se brine u ovom slučaju je branitelj tuženog. Stječe se dojam da se više brinu od onih koje brane. Odvjetničko društvo Martinović, Milas i partneri napravilo je žalbu na 23 stranice i proslijedilo je Općinskom sudu Mostar. Uskoro bi cijeli slučaj trebao biti na Županijskom sudu kada bi se i konačno trebalo ustanoviti je li Sveučilište dužno platiti nešto više od pet milijuna maraka konzorciju ili ne.
U žalbi, čije je neke dijelove Dnevni list objavio prije dva dana, spominju se brojne nejasnoće, ali otvara se i pitanje uloge Ministarstva obrazovanja RH-a u cijelom slučaju.
Ministarstvo nije bilo u ugovornoj ulozi, ali su vodili glavnu riječ i odlučivali u većini odluka. Sveučilište ih je, baš kao i konzorcij, samo slušalo, klimalo glavom' i provodilo njihove zahtjeve.
Postavlja se pitanje koliko je uopće bio i realan natječaj na kojem je konzorcij pobijedio? "Je li ponuda od tužitelja u samom početku bila 'nerealna' i bez kalkulacije iako predvidljivog kretanja cijena, i kao takva dana s isključivom namjerom da se ostvari pobjeda na javnom natječaju, a da se onda preko naknadnog sporazuma o izmjeni cijene', ili u krajnjoj liniji preko Suda ostvari planirana razlika u cijeni?'", stoji između ostalog u žalbi.
Na okolnost da bi ovo mogao biti itekako realan i održiv "scenarij", ukazuje i iskaz svjedoka Josipa Kožula, na ročištu održanom 22. lipnja, od čega je dio zaveden u žalbi, a na koji se poziva pravni zastupnik Sveučilišta.
"Prilikom utvrđivanja cijene radova nismo imali u vidu moguće povećanje cijene radova", citira se Kožulov iskaz, koji nakon toga djelomično potvrđuje priču branjenog.
"Prilikom razgovora o povećanju cijena ispred Ministarstva obrazovanja RH bili su gospodin Mamić..., koji nam je tom prilikom dao obrasce obračuna razlike u cijeni. U usmeno vođenim pregovorima dogovoreno je da obvezu snošenja u cijeni ima Ministarstvo obrazovanja RH, iako nije ugovorna strana u spornom odnosu, zbog čega smo to tako predvidjeli ponuđenim aneksom ugovora", dio je Kožulova iskaza, koji bi mogao presuditi.
Svjedok Kožul u ovom slučaju nije obični svjedok, nego osoba izravno zainteresirana za ishod postupka, budući da je vlasnik tvrtke A3, ujedno podnositelja tužbe.
Da biste ostavili komentar morate biti registriran član Monet.ba portala. Ukoliko ste već registrirani molimo vas da se prijavite , ukoliko niste postanite član