Međugorje: Nema priznanja dok su vidjeoci živi | Monet

09.09.2011 u 12:42

Međugorje: Nema priznanja dok su vidjeoci živi

Već trideset godina traje fenomen ukazanja u Međugorju i vidjeoci vjernicima redovito prenose Gospine poruke.

Iako od Crkve još uvijek nepriznato kao svetište i mjesto ukazanja, Međugorje je ipak od malog hercegovačkog mjesta izraslo u poznatu hodočasničku destinaciju, mjesto koje privlači vjernike iz cijelog svijeta.

Vatikan se drži stava da još uvijek nije dokazano kako u Međugorju postoje ukazanja i nadnaravna zbivanja, ali je prošle godine formirao Međunarodno istražno povjerenstvo koje treba ispitati “Međugorski fenomen”. No, kako nam kažu neki od članova spomenutog povjerenstva, još je dosta posla pred njima.

Zanimljivo je kako veliki broj teologa, sociologa, svećenika, ali i vjernika smatra kako Sveta Stolica neće priznati Međugorje sve dok su živi vidjeoci. Neki čak smatraju kako će i nakon njihove smrti trebati proći čak i 10-ak godina kako bi Crkva priznala ukazanja. Inače je praksa koja je do sada primijećena u Katoličkoj crkvi da Sveta Stolica ukazanja ne priznaje sve dok se ona događaju, što je slučaj i s Međugorjem gdje se i danas svakodnevno događaju Gospina ukazanja.

I jedna od vidjelica Marija Pavlović Lunetti je jednom prilikom rekla kako će Crkva priznati Međugorje i ukazanja tek nakon njihove smrti.

- Crkva nije cesta, niti je zanimaju senzacije. Ona ima svoj stav i ne žuri. Trebala su proći desetljeća do službenog priznanja svetišta u Lourdesu ili Fatimi. Tako je i s Međugorjem. Uvjerena sam da će Vatikan prepoznati vjerodostojnost Gospinih ukazanja, ali tek kad ona prestanu i kada mi vidjeoci i vidjelice umremo, kazala je tom prilikom Marija Pavlović Lunetti.
Profesor na Teološkom fakultetu u Sarajevu dr. Mato Zovkić za naš list kaže kako je najveći problem oko priznanja Gospinih ukazanja u Međugorju taj što vidjeoci i dalje tvrde da imaju ukazanja.

- Tek kad vidjeoci kažu: 'Preostalo je, više se ne ponavljaju ukazanja', onda počinje ozbiljno istraživanje. Sve dok vidjeoci i dalje tvrde da im se Gospa prikazuje, ne može se uraditi ozbiljno istraživanje, kaže profesor Zovkić, napominjući kako se nikada do sada nije dogodilo da se ukazanja tako dugo događaju i to čini stvar vrlo problematičnom.

- Ja ne znam nikakav pismeni tekst Svete Stolice koji kaže da je zabranjeno dati konačni sud dok događaji traju, ali mislim da je to nemoguće uraditi ako će sud biti pozitivan. Lakše je donijeti negativan sud i reći da doživljaji vidjeoca nisu viđenje Gospe, objašnjava Zovkić.

Ono što se ispituje jesu ukazanja i Gospine poruke, a za ovih 30 godina mnogo je toga rečeno i nije tako lako reći da su to sve Gospine poruke, kaže Zovkić, napominjući i kako je zanimljivo da Gospine poruke jako sliče propovjednicima iz Međugorja te da Gospa govori jezik hercegovačkih franjevaca, što se tiče i forme i teološkog sadržaja. No, prema njegovim riječima, činjenica da ukazanja traju već 30 godina i da je Sveta Stolica formiranjem novog istražnog Povjerenstva dala još jednu šansu, govori da ne žele nagliti sa zaključcima.

S druge strane, hrvatski sociolog religije Ivan Markešić smatra kako za konačnu odluku o priznanju Međugorja i nije toliko bitno jesu li vidjeoci živi ili ne, već je važnije koliko su čvrsti dokazi koje ta institucija posjeduje te stav Crkve na ovim područjima.

- Ako jedna institucija poput Vatikana može nešto priznati i kazati da postoji očitovanje nadnaravnoga i ako je u to sigurna, nema razloga da to ne može i objaviti cijelome svijetu. Životi ljudi koji su sudjelovali ili koji svjedoče da im se ukazala Gospa ne znači ništa za jednu instituciju ukoliko su oni nju uvjerili da ukazanja postoje, smatra profesor Markešić. Međutim, on navodi kako se sada postavlja pitanje koliko će se brzo ići u situaciji oko priznanja Međugorja radi ljudi koji su protiv toga unutar crkvene hijerarhije.

- Ja sam na stajalištu da dok god bude biskup Ratko Perić živ, da Crkva neće priznati Međugorje. On je protiv toga i ne mislim da će Crkva ići protiv svojih dijelova, barem to do sada nije bila praksa, ističe profesor Markešić.

Naime, viđenja oko Međugorja i ukazanja koja se godinama događaju su različita i sami vjernici su podijeljeni po tom pitanju, pa se isto to događa i u crkvenim krugovima. No, formiranjem Međunarodnog istražnog povjerenstva Sveta Stolica jasno daje do znanja kako sve žele detaljno ispitati i ne donositi odluke naprečac.

24. lipnja davne 1981. oko 18 sati šestoro mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragicević, Vicka Ivanković, Ivan Dragicević, Ivan Ivankovic i Milka Pavlovic, vidjeli su na brdu Crnica bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže.

Sutradan u isto doba dana, 25. lipnja 1981., četvoro od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragicević, Vicka Ivanković i Ivan Dragicević, osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Gospu. Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Colo. Skupina međugorskih vidjelaca bila je oblikovana. S Gospom su molili i razgovarali. Od toga dana imali su svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno. Milka Pavlović i Ivan Ivanković Gospu više nikad nisu vidjeli. (Dnevni list)