Josipović i Komšić spektaklom otvorili 'Aerodrom pod Bijelim Brijegom'
Nedavnim spektakularnim desantom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na stadion Zrinjskog u Mostaru za vrijeme održavanja prvenstvene nogometne utakmice, a kojeg se ne bi postidio ni najmaštovitiji režiser partizanskih ratnih filmova, spašen je život jednog hercegovačkog dječaka, te time u rad pušten novi 'Aerodrom pod Bijelim Brijegom'.
Piše: Željko BARIŠIĆ, monet.ba
Ako ste mislili da u Mostaru dosad nije bilo aerodroma, pogriješili ste, postojao je jedan i to u Jasenicama, no pošto je tamo uzletno-sletna staza kratka i obrasla u korov nije bila u stanju primiti ogromne jumbo-jetove iz Hrvatske, kao ni najstarije MI-8 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
To je naravno za svaku pohvalu; uslijed nemogućnosti mostarske bolnice da izvede zahtjevnu operaciju na mozgu i saniranje aneurizme arterije, liječnici su se odlučili da dječaka prevezu u Zagreb na Rebro i tamo naprave zahvat. Vele da su napravili preko 400 poziva da organiziraju transport do Zagreba.
Istovremeno su 'na vrućoj liniji' bili i hrvatski predsjednik Josipović i bosanskohercegovački član predsjedništva iz reda hrvatskog naroda bez izborne baze Željko Želja Komšić i koordinirali cijelom ovom akcijom puštanja u rad novog aerodroma.
No, otežavajuća okolnost je bila ta što je bio vikend, te su se doktori prilično namučili u svojem naumu. Očevici kažu da su potrošili preko 50 simpa kartica da bi cijelu stvar izveli do kraja. O čem se naime radi; glavni problem je bio kako do aviona kojim će dječak biti prebačen. Iz Ureda predsjednika Hrvatske ponuđen je predsjednički zrakoplov, iz ureda Želje Komšića ponuđena je uzletno-sletna staza pod Bijelim Brijegom, a sudac derbija je prekinuo utakmicu i tako pomrsio mnoge kladioničarske račune.
Sve ovo je za svaku pohvalu i tom patetičnom gestom će aktualni predsjednik Hrvatske podići barem za koji promil simpatije među Hercegovcima, a i Želja će moguće pobrati i koji glas u Hercegovini u listopadu. Sigurno je da je i koja suzica potekla izazvana ovim predsjedničkim gestama.
E, sad, poznajem barem trojicu momaka iz Posušja koji bi da su ih nazvali iz bolnice besplatno svojim nabrijanim bemveovima za 3 sata dovezli dječaka do Zagreba.
No, odlučeno je da se njih neće zvati, te je organizacija tekla tako da je došao vojni helikopter, spustio se na legendarni stadion pod Bijelim Brijegom i to, da bi dramatičnost događaja bila veća, za vrijeme utakmice Zrinjskog i Slavije. Nakon što je osoblje bolnice ukrcalo dječaka, helikopter je svojim elisama zaklepetao, a time vjerojatno pomrsio i račune Slavije o bodu/pobjedi u gostima, digao se i krenuo prema splitskoj zračnoj luci kamo ga je čekao rečeni zrakoplov hrvatskog predsjednika.
Kako u zadnje vrijeme imamo afera s namještanjem utakmica, možda bi se ovakav razvoj događaja mogao pripisati i braći Mamić koji su se kladili na Zrinjskog, te time izbili iz glave Slaviji svaku pomisao na iznenađenje u gostima. Ha, nikad se ne zna!
Ostalo je bila rutina; 45-minutni let do Zagreba, pola sata hitnom do Rebra i Josip Čuljak već je bio u operacijskoj sali gdje su ga čekali liječnici i uspješno izvršili zahvat.
Nije to ništa novoga u opisu posla zrakoplova hrvatskog predsjednika; nebrojeno puta su njime ne samo letjeli predsjednici nego su u hitnim slučajevima prevoženi pacijenti i uspješno zbrinuti. Ako me sjećanje ne vara taj zrakoplov je bio kupio još predsjednik Tuđman i tada je oporba i sva nabrušena novinarska i intelektualna pera sasula drvlje i kamenje sveudilj se upirući dokazati o još jednom nezamislivom gafu i njegovoj rastrošnosti. Išlo je se dotle da se zrakoplov proda i time plate štete koje je hrvatska učinila navodnom agresijom na BH muslimane!
Naravno da svaki predsjednik svake civilizirane države mora imati svoj zrakoplov koji će između ostalog obavljati i humanitarne zadaće i predsjednik Tuđman se na to nije osvrtao, već je sve pospremio pod onom njegovom glasovitom egidom 'o stoci sitnog zuba', te je zrakoplov ostao i, naravno, nastavili su ga koristiti i slijedeći predsjednici.
No, osim neviđenog spektakla o kojem evo bruji cijela regija, poglavito Baščaršija, što se u cijeloj priči iskristaliziralo, odnosno što je izašlo na vidjelo? Ispostavilo se da je zrakoplov hrvatskog predsjednika mogao komotno sletjeti na mostarski aerodrom (a, to je već nekoliko puta bio i učinio), ukrcati dječaka i puno ga ranije dopremiti do Rebra. To bi u slučaju da se dječaku stanje pogoršalo bilo i krucijalno, jer ovako je nepotrebno izgubljeno vrijeme s helikopterom i odlaskom u Split, pa tek onda u Zagreb. A, da ne spominjemo one iz Posušja; oni za to vrijeme odu do Zagreba, uplate na 2:1 za Zrinjski i vrate se natrag.
Iz mostarske zračne luke tvrde da su svi bili na svojim radnim mjestima u slučaju da se transport obavljao preko njih. No, mogli su samo čekati do kraja utakmice i čuti da je Zrinjski slavio i lupati se u glavu zašto nisu i oni uplatili. Ali, ti sjajni radišni ljudi koji jedva krpaju kraj s krajem zbog slabog prometa na svojem aerodromu, i nemaju čak ni za kladioničarske listiće, ne samo da nisu bili lijeni i neodgovorni, te čekali dječaka, nego su i poslali i priopćenje u kojem se kaže da je ovaj spektakl 'samo još jedan dokaz sprege službenog Sarajeva i Zagreba u smislu onemogućavanja mostarske zračne luke!
Još navode kako se to događa zbog toga što u Međugorje dolazi milijun hodočasnika godišnje i skoro svi slijeću u Split i Dubrovnik, a mostarska Zračna luka počela je bilježiti povećan broj charter letova u ovoj godini.
'Žalosno je da se borba jednog dječaka za goli život ovako nisko koristi od strane medija i državnih institucija za gađenje 'Zračne luke Mostar'.', navode na kraju priopćenja.
Eto ga! Naime tvrdi se iz Zagreba, Splita, Dubrovnika i Sarajeva da mostarska zračna luka nije dovoljno duga da primi tu vrstu zrakoplova. Jednostavnim pretraživanjem saznajem da je zračna luka Mostar duga 2400 metara, a zračna luka Split 2550 metara. E, sad je li tih 150 metara presudno za taj zrakoplov, nekako sumnjam, ako se zna da je recimo zračna luka Rio de Janeiro otprilike isto toliko dugačka i prima sve zamislive vrste zrakoplova.
Nekoć je Mostar imao čak i tvornicu zrakoplova, doduše vojnih i to Galebova, i očito da imaju stanovitog iskustva i s nebeskim visinama, no uz asistenciju stanovitog D. Čovića tim Galebovima su, čini se, jednom za svagda podrezana krila i nikad više nisu uzletjeli. Recimo, na tamošnjoj Vojnoj akademiji je sedamdesetih završio svoje školovanje Moamer el Gadafi i obučavao se na tim istim čeličnim pticama. Za koliko bi recimo jedan Galeb stigao do Zagreba? Pa ne bi se kladio da bi puno prije onih mojih Posušaka.
No, vratimo se mi malo na prostu matematiku; računica je očita i samo ako se analizira ovaj slučaj i turistički promet prema Međugorju i Mostaru, stvari su potpuno jasne. Recimo prijeratni turistički promet Mostara bio je gotovo jednak turističkom prometu Dubrovnika! Sve organizirane skupine turista koje su dolazile u Dubrovnik, išli su barem na jednodnevne izlete i do Mostara ili pak do Sarajeva.
I ovim primjerom padaju u vodu sva ona slinjenja s hrvatske strane o pomoći BiH Hrvatima, kada se samo izračuna koliko koristi bi gradu Mostaru i regiji donijelo preusmjeravanje samo tih hodočasničkih zrakoplova na ovu zračnu luku. Puno više od ovih 18 milijuna kuna za sva zamisliva folklorna društva i spomenike zahvalnosti Daytonskom sporazumu.
Ista je priča i s Buškim Blatom i strujom gdje Hrvatska elektroprivreda ima nevjerojatno povoljan kolonijalni ugovor te plaća neku mizeriju za korištenje te akumulacije, te se čak i uknjižila 1/1 na tu nekretninu. A, da ne govorimo o ogromnim trgovinskim suficitom Hrvatske u odnosu na BiH itd.
Dobro, stvari ne treba generalizirati i suditi na pojedinačnim primjerima, no uz malo više volje i organizacijske sposobnosti sa svih strana one mogu izgledati puno bolje ili će sve ipak ostati na najprizemnijoj razini, a time bi se i zračna luka Mostar zaista mogla zatvoriti, a za ovakve i slične (hitne) slučajeve evo ovaj vikend je, čini se, predstavljen 'Aerodrom pod bijelim Brijegom'!
