Hipokrat u Mostaru? (Doktore, <em>jeko kinkel?</em>) | Monet

11.03.2009 u 14:18

Hipokrat u Mostaru? (Doktore, jeko kinkel?)

Piše: Ivan Orleanski, bljesak.info Liječnici su doista nezamjenjivi u svom poslu. No, kod nas medicina i liječnik nisu samo sinonim za liječenje bolesti i zadovoljstvo pacijenata, nego ih se nerijetko doživljava kao prijetnju zdravlju, jer nisu etični, čestiti i moralni

Piše: Ivan Orleanski, bljesak.info

Liječnici su doista nezamjenjivi u svom poslu. No, kod nas medicina i liječnik nisu samo sinonim za liječenje bolesti i zadovoljstvo pacijenata, nego ih se nerijetko doživljava kao prijetnju zdravlju, jer nisu etični, čestiti i moralni.

Liječnikova arogancija, dvoličnost i druge negativne karakteristike ubijaju pacijentovu volju za komunikacijom i liječenjem, te mu, u više slučajeva, olakšavaju novčanik. Takvi su liječnici marionete promašenog sustava.

Profesionalno i moralno dno. Prljavština od koje svi peru ruke, ali je ipak svi potiču: "Evo, doktore…" - vadi mlađi brko dvije stotice iz prednjeg džepa – "malo za trud..". Ne valja se ljutiti na liječnike. Oni samo plivaju u kontekstu koji smo mi kao društvo stvorili.

Jest da sam bezobrazan, ali uvjeren sam da su sve zlo ovog svijeta skrivili stariji. Tako je i s liječnicima. Velike nade polažem u mladu liječničku gardu. Većina ih je neiskvarena i poštena te rade zato da bi konačno pomogli ljudima. No, kad mašinerija većine starijih liječnika, koji su, uzgred rečeno, stavivši svoje profite ispred ljudskih života unatoč položenoj zakletvi okaljali časno liječničko zanimanje, proradi i krene proždirati ideale mladih liječnika – ode sve u bananu.

Dolazimo sad do dva nesretna slučaja u kojima se manifestirala neljudskost i liječnika i samog zdravstva. Bezobrazno bi, naime, bilo i nepošteno ne reagirati na liječnički nemar koji je prouzrokovao smrt dvojice mladića, pokojnih Ivana Pavlovića iz Rame (prije tri mjeseca) i Marka Markičevića iz Kiseljaka (nedavan slučaj). U prvom su slučaju mostarski liječnici odbili primiti sedamnaestogodišnjeg Ivana zato što nije imao zdravstvenu iskaznicu.

Drugi slučaj devetnaestogodišnjeg Marka Markičevića je vjerojatno svima poznat. Marko se s povišenom temperaturom javio u mostarsku bolnicu, gdje su ga pregledali, ali ga nisu zadržali, nego uputili u Kiseljak, gdje su mu utvrđeni simptomi meningitisa. Hitno je poslan u sarajevsku bolnicu, gdje su liječnici uradili sve kako bi ga reanimirali, ali, nažalost, bilo je kasno. Možda su ovi tužni slučajevi konačno nešto što zaslužuje širi društveni angažman kojim će uroditi jasan i snažan pritisak na konkretne osobe i njihove političke zaštitnike koji svojim nemarom i neodgovornošću prema društvu grade situacije za novog Ivana ili Marka.

Koliko su krivi liječnici toliko je krivo i zdravstvo. Da bi se primio i izliječio hitan slučaj – nema nikakvih pravnih prepreka. Tako bar veli Vasilj, pomoćnik ministra zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a.

No, ima li ih tko primiti?

Glavni problem s kojim se susreće neurološki sektor Kliničke bolnice na Bijelom brijegu jest veliki nedostatak stručnog osoblja. Na CUM odjelu radi samo jedan liječnik specijalist. Teško je biti normalan kad ti dnevno dođe sedamdesetak ljudi koji se žale na nešto. Samo jedan specijalist nije dovoljan! Dakle, greška u startu. Što smo, na žalost, već imali prilike vidjeti…

Ravnateljstvo bi (ili bar onaj tko je zadužen za kadrovske i organizacijske stvari) trebalo za potrebe pacijenata osigurati bar trojicu liječnika. Ili ovdje možda pacijenti nisu u prvom planu? Odjel neurologije je skoro pa prazan, no ipak se dopušta odlazak specijalista. Oni ljudi koji su ostali – ne mogu pokriti sva dežurstva. Po zakonu se ne smije raditi preko pet sati dežurstva mjesečno: no, mostarski će liječnici od sada morati raditi po osam sati. Zaista previše…

Sve je to dodatno zakomplicirao ravnatelj koji ne dopušta specijalizantima dežurati na neurologiji. Taj isti ravnatelj je nedavno dobio Večernjakov „Pečat" za Osobu godine. Nadajmo se da ga takvo što neće uljuljati te da će se sad "baciti" na organizaciju svog osoblja. Jerbo što će ti silna zgrada i svi aparati ako netko ne zna / ne želi / ne može raditi s njima?

No, puno je toga u našoj državi u banani, nema razloga da zdravstveni sustav bude iznimka.

Liječnicima, naravno, nije lako. Imaju odgovoran posao. Radni uvjeti su im loši, a plaće još gore. Pogotovo ako uzmemo u obzir kakav je to posao i kolika mu je odgovornost. Zaista im nije lako, ali to im ne daju pravo ne-odgovarati zbog pogreške koja je možda nekog koštala života. Svi smo taoci pojedinih mostarskih spodoba u bijelom kojima su važniji Euri, bolji automobili i kuće na što boljim lokacijama. Zbog takvih svi ispaštamo.

"Corpus Hipocraticum" ili, poznatija još i kao, Hipokratova zakletva, u našem je ambijentu izvorna točka svih liječničkih zakletvi i kodeksa.

"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."

Ajd' neka netko ovu zakletu isprinta časnim mostarskim liječnicima. Čisto da je imaju…

Jer sutra će neki drugi mladići, neka druga djeca, možda čak i nama bližnji biti žrtve nemara, žrtve profita i kriminala. I tako u nedogled. Sve dok se stvari ne promijene. Ivan i Marko nisu prvi, a, na žalost, nisu niti posljednji.

11.03.2009.
monet.ba