Arnhemski Vitesse i gruzijska 'euro-infuzija'
Prva velika kupovina jednog nogometnog kluba u Zemlji Lala: gruzijski milijarder Meraba Jordanija kupio prvoligaša Vitesse iz Arnhema!
Piše: Goran SARIĆ, goransaric.net
Upravo sam se vratio s odmora, sa 35 na 16 stepeni, brrr!, sa hercegovačkog ćelopeka na kišne muke kasnojesenje, kad me je u Arnhemu dočekala velika medijska “bomba”: Vitesse, moj jadni nogometni “sugrađanin”, kokuz bez cvonjka u džepu, preko noći prešao u strane ruke i postao bogataš! I to ne bilo kakav: sa ambicijom, naime, da dok si rekao “keks” postane šampion Nizozemske!
Čuda se, eto, stvarno još uvijek dešavaju.
No, pođimo redom.
Sve do prije dan-dva izgledalo je da je Vitesse - zbog stalnih skandala i previranja ovdje znan i kao “Hollywood na Rajni”- konačno i nepovratno beznadan slučaj. Zbog kronične besparice, klub je u ljetnoj pauzi napustilo i ono malo igrača koji su ga prošle godine, nakon rezultatskog sunovrata, spasili od ispadanja: omaleni “tehničar” Onur Kaja, jedini od koga se lopta nije odbijala “kao od cjepanice”, žustri bek Paul Verhaegh, pa brzonogi napadač Santi Kolk i okoprčni kapiten Nicky Hofs … Velika rasprodaja, i to pojeftino!
Pa ipak, nakon svih tih transakcija, još uvijek je ostala “rupa” od 6 milijuna eura, i nad prelijepim stadionom Gelredome navukli su se tmasti oblaci. Trener se hvata za glavu, uprava nemoćno sliježe ramenima, a navijači – u koje spada i “talija” koji ispisuje ove redove – masovno vraćaju sezonske karte, čineći onu rupu sve dubljom, i opasnijom.
A prije desetak godina, kad sam počeo redovno odlaziti na Gelredome, bilo je sasvim drugačije…
'Glanjc-novi' nogometni hram su tada pohodili Inter, Real Madrid, Liverpool … Nebo je granica, činilo mi se, dok sam uživao u igri i golovima sjajnog tandema Ćurović-Machlas. Uostalom, zar ovaj potonji u sezoni 1997/1998. nije “zabio” 34 gola u samo 32 prvenstvene utakmice (!) i tako postao zlatna kopačka Europe?!
Sunovrat je počeo 2002., povlačenjem tadašnjeg glavnog sponzora, energetskog giganta NUON-a, koji kao da se uplašio (pre)velikog investiranja u arnhemski klub. Ubrzo potom odlazi i karizmatični predsjednik Kluba, ovdašnji juvelir i biznismen Karel Alberts, a iza njega ostaje spomenuti, netom dovršeni stadion – danas koncerna pozornica velikana kao što su U2, Metalica, Tina Turner, Sting i drugi – ali i dugovi pregolemi za tanke nožice novopečenog “diva od stakla”.
Od tada traje gore ovlaš skicirana priča: s lovom odlaze i trener i igrači, pa Vitesse od 'suptopera' i redovnog učesnika Europske lige postaje kandidat za ispadanje, prolazna stanica trenera-pripravnika i osrednjih, da ne kažem očajnih igrača u potrazi za boljim, lukrativnijim angažmanima.
A onih nekoliko igrača vrijednih spomena dolaze uglavnom iz Srbije (Stefanović, Jevrić, Lazović, Stojković), i to posredstvom nekada poznatog igrača, a sada menadžera Boška Bursaća.
Sve do prije 2-3 dana je, dakle, zbog golemog duga i odlaska nekolicine važnih igrača izgledalo da će nova sezona značiti “ključ u bravu arnhemskog prvoligaša.
A onda je, kao nenadano kao holandsko sunce u kolovozu!, došla vijest o velikoj kupovini, prvoj takve vrste u povijesti nizozemskog nogometa.
Novi vlasnik je Gruzijac Merab Zjordanija, vlasnik firme Mj-Georgia i čovjek koji je bogatstvo stekao transferima mladih igrača iz istočne Europe i bivše Jugoslavije. On je početkom ovoga tjedna za 4 milijuna eura preuzeo sve dionice Kluba i tako postao njegov apsolutni vlasnik.
Proklamirani cilj je šampionska titula, i to za samo 3 godine. Zjordanija ga misli ostvariti, između ostalog, dovodeći mlade igrače iz druge i treće “garniture” Barcelone i, naročito, Chelsea. Zato neki tvrde da Gruzijac, u stvari, i nije nikakav bogataš, nego marioneta velikog naftnog magnata i vlasnika Chelsea, Romana Abramoviča. No, uprava Vitessea i Zjordanija – u prošlosti igrač Dinama iz Tbilisija, selektor i predsjednik Gruzijskog nogometnog saveza – to odlučno pobijaju.
I dok su navijači “Hollywooda na Rajni” – nazvanog tako zbog stalnih skandala i previranja – oduševljeni, drugi sumnjičavo vrte glavom, a treći već otvoreno govore o ogromnoj operaciji “pranja novca”. Iako, mora se reći da za takvo što zasad nema nikakve osnove. Jer, Jordanija je u svojoj zemlji, i pored nekih skandala, pravno potpuno “čist”. Osim toga, cijelu “operaciju” preuzimanja Vitessea odobrio je i ovdašnji nogometni savez, poznat po veoma strogim propisima kad su ovakve stvari u pitanju.
Ostaje, naravno, osnovno pitanje: zašto baš Vitesse?
Mada na to pitanje još nema jasnog odgovora, analitičari tvrde da je upravo dozlaboga jeftini Vitesse idealan “plijen” za gruzijskog milijardera. Jer, bio on Abramovičeva “lutka na koncu” ili ne, činjenica je da je, metaforički rečeno, za “par eurocenti” kupio prvoligaša kao stvorenog za “brušenje” i preprodaju nekih novih Messija, Ronalda, van Persija … Da je namjerio kupiti, recimo, Twente ili AZ, morao bi mnogo više “odriješiti kesu”.
Zato ne vjerujte novom vlasniku kad kaže da se “neće miješati u trenerov posao”. Pa neće taj, valjda, dovoditi talente iz velikih klubova da bi ih potom gledao kako sjede na klupi jer se, eventualno, “ne uklapaju u trenerovu koncepciju”!
Stoga su zacijelo u pravu oni koji se već sad plaše za sudbinu domaćih talenata koji su, u nedostatku novca, ove godine trebali na sebe da skrenu pažnju javnosti. Izgleda da se njima u Arnhemu, dolaskom Meraba Zjordanije, nije baš posrećilo.
Ali, sve ima svoju cijenu. Ako se arnhemski soko, klupski simbol, za par godina doista vine nebu pod oblake, navijačima sigurno neće smetati što žuto-crni dres, umjesto holandskih, nose “neki novi klinci” iz Beograda, Zagreba, Sarajeva.
Piscu ovih redaka – još manje!
